Diklorometan (DCM) je jedno od najčešće korištenih organskih otapala u organskom laboratoriju, kao jedno od rijetkih nenukleofilnih polarnih aprotonskih otapala, koje za mnoge organske spojeve ima dobru topljivost, petrolej eter otopljen ili dimetil sulfoksid otopljen iz malih molekula, često otopljen u diklorometanu prilično je dobar.
Dok se diklorometan čini kao savršeno organsko otapalo -- zbog čega se koristi u gotovo svakom organskom laboratoriju --, loša strana je ta što je njegova toksičnost zabrinjavajuća. OSHA -- Standard i zdravstveni standard -- daje svoj PEL (granicu dopuštene izloženosti), STEL (dopuštenu koncentraciju za kratku izloženost) i acGIH-TLV (graničnu vrijednost za kratku izloženost) prema definiciji SAD-a Vladin Odbor industrijskih higijeničara, sve u rasponu desetaka dijelova na milijun, i jasno je da mnogi laboratoriji imaju koncentracije para DCM-a koje su puno veće od ove.
Osim toga, diklorometan je hepatotoksičan. U Hepatotoksičnosti diklorometana, autori pokazuju da stanice jetre mogu proizvesti ugljični monoksid u prisutnosti diklorometana.
Kada koristite metilen klorid, pobrinite se da napravite dobru ventilaciju. Osim toga, metilen klorid snažno ekspandira gumu i može oštetiti plastiku i kožu, stoga treba nositi rukavice kako bi se spriječilo curenje.
